CEO Decentera Andrej Čvoro: “Koristimo talenat da doprinesemo svetu”

CEO Decentera Andrej Čvoro: “Koristimo talenat da doprinesemo svetu”

Ukoliko se nalazite u web3 svetu sva je prilika da znate za Decenter — kompaniju koja razvija decentralizovane aplikacije na Ethereum platformi. Budući da Decenter nije preterano poznat izvan niše ovo je bila prilika da kroz razgovor sa osnivačem i CEO-om Decentera Andrejem Čvorom saznamo više o samoj kompaniji, ali i njegovoj viziji blockchaina i ulozi decentralizacije u rešavanju globalnih finanijskih (i drugih) problema.

Koja je bila inicijalna zamisao prilikom stvaranja Decentera?

Primarno, širenje svesti o potencijalima blockchaina i decentralizovanih tehnologija, prvenstveno među tehnički orijentisanim ljudima u lokalnoj IT zajednici. Ali i ne samo to. Imao sam jaku želju da doprinesem razvoju i opstanku Ethereum protokola, koji je u to vreme još uvek bio fragilan i za koji nije bilo jasno da će postati krucijalan deo tehnološke evolucije.

Video sam priliku da spojim ova dva cilja kroz kompaniju koja će uvoditi nove programere u blockchain svet, a pritom biti fokusirana na doprinos Ethereum ekosistemu kroz razvoj decentralizovanih aplikacija.

Šta je bio tvoj “okidač” za prelazak u Web3?

Pre Decentera, radeći pet godina kao programer za razne firme u IT industriji, uvideo sam nedostatak prilika da se talenat primeni na nešto sto će zaista napraviti uticaj. Manje-više gde god da sam otišao, radni dan bi mi se sveo na osam ili više sati kodiranja na nekoj komercijalnoj aplikaciji. Pritom bih u potpunosti bio otuđen od proizvoda svog rada, a sve to za fiksnu satnicu bez direktnog ušešća u uspehu biznisa.

I pritom ovo ne važi samo za početnike ili prosečne programere. U mom okruženju epitom uspeha je neko ko je, recimo, bio đak generacije u Matematičkoj gimnazniji i diplomac na MIT-u ili Stanford-u, koji odlazi u Facebook da radi na poboljšanju njihove soul-sucking money-making mašinerije.

Zbog ovoga je moja želja bila i da napravim mesto koje bi talentovanim programerima i drugim kreativnim geekovima omogućilo da se ostvare i da kroz karijeru naprave smislen doprinos čovečanstvu — koliko god to pretenciozno zvučalo.

A kao programera, web3 me je kupio idejom o mogućnosti izvršavanja koda koji ništa ne može da zaustavi, cenzuriše ili izmeni. Kada je ovaj koncept, koji je do tada zvučao kao neka Sci-Fi priča, odjednom postao moguć, za mene nije bilo dileme da je to nešto u šta želim da uronim dublje.

Kako se Decentar razvijao od starta? Blockchain video igre, NFT-ovi, DeFi — šta stoji iza takve putanje: prilagođavanje trendovima, prilagođavanje tržištu, istraživanje raznih niša, diverzifikacija portfolija, entuzijazam ili nemogućnost da se obuzdaju ideje?

Kod tako rapidno evoluirajuće branše kao što je blockchain, ekstremna agilnost i sposobnost prilagođavanja su, ne samo poželjne, već i neophodne osobine za opstanak jedne firme. S tim da se mi nismo prilagođavali trendovima ili tržištu, već prosto granici onoga sto je tehnološki izvodljivo. Kada je 2018. godine nastao ERC-721 standard (ono što je danas poznato kao NFT), mi smo razvili dve aplikacije bazirane na tome. Ali to je bilo daleko pre nego što su NFT-ovi bili u trendu i prodavali se za milione dolara.

Decentralizovane finansije su jos jedan “trend” koji smo uočili daleko pre nego što su VC fondovi i drugi investitori počeli da upumpavaju basnoslovne količine novca u svaki protokol ili proizvod koji ima “DeFi” etiketu. Za nas je to jednostavno bio novi frontier — nezasićena niša u kojoj smo mogli da stvorimo nešto originalno ili da budemo prvi koji će stvoriti nešto što će rešiti problem određenoj grupi korisnika.

Uvek smo bežali od spekulacije, hajpa, manije i balona. I uvek nas je bolelo to što su ove stvari toliko veliki i glasan deo čitave naše industrije.

Šta su sledeći koraci za Decenter? Unapređivanje postojećih rešenja ili stvaranje novih? Ili sve zajedno?

I jedno i drugo. Proizvod na kome sada radimo i čitava DeFi industrija su u tom stadijumu rasta da nam je najsmislenije da nastavimo da sve resurse usmeravamo ka tome. Ipak, Decenter je i dalje suštinski R&D centar i inkubator za projekte. Prema tome, kada se kockice poklope, sigurno ćemo početi da radimo i nešto novo, verovatno i van DeFi niše.

Kako DeFi može da izleči boljke koje imaju centralizovani finansijski sistemi?

Ovo je otprilike kao da si me pitao kakva unapređenja internet donosi u odnosu na novine, radio i televiziju. Ili kako je Gutenbergova štamparska mašina izlečila boljke sveta pre nje. Nije reč o nekom inkrementalnom unapređenju koje će ispraviiti par neefikasnosti trenutnog finansijskog sistema. Nije čak ni reč o poboljšanju od 10 puta, već o promeni paradigme, kreiranju sveta kakav do sad nismo ni mogli da zamislimo, kao i suštinskom izmeštanju centara moći. Ili još bolje, njihovoj anihilaciji.

Ovo sve važi ne samo za DeFi, već za kripto/blockchain/web3 generalno (bar za onaj deo koji je usaglašen sa originalnom ideologijom). DeFi je samo jedna od mnogih grana tog pokreta.

Manjkavosti savremenog finansijskog sistema su nešto o čemu bi mogla da se napiše čitava knjiga, a njena poglavlja bi imala naslove poput “Suverenost i sloboda individue”, “Finansijska cenzura i inkluzivnost”, ili možda “(Ne)održivost globalnog monetarnog sistema”.

Hajde da konkretizujemo te koncepte o kojima govoriš. Koji su realni problemi s kojima se ljudi suočavaju u centralizovanom finansijskom sistemu?

Ljudi koji žive u razvijenom delu zapadnog sveta će često reći: “Ja nisam imao/la nikakvih većih problema sa svojom bankom. Ne vidim nikakve boljke koje je potrebno rešiti”. To su uglavnom ljudi koji nikada nisu pokušali da urade nešto zanimljivo sa svojim novcem. Na primer, da investiraju u kriptovalute pre deset godina. Ili da, recimo danas, investiraju u neki US-based startap (a da pritom nisu akreditovani investitor, što zahteva $1m+ net worth), ili da investiraju u bilo šta u nekoj državi čiji nisu rezident.

Tek kada sa svojom imovinom pokušate da uradite nešto nesvakidašnje ili inovativno naići ćete na gomilu birokratije i bezbroj često nepremostivih regulatornih prepreka, koje su najčeše progurane pod šarenolikim paravanom zvanim “sprečavanje finansiranja terorizma i pranja novca”.

Lepo od države i regulatora što brinu o nama i štite nas od zlih terorista, ali ja samo želim da slobodno raspolažem svojom imovinom, hvala lepo.

Dakle, ukoliko svoj bankovni račun koristite da biste primili platu svakog prvog u mesecu, imali debitnu karticu za svakodnevne potrebe i eventualno podigli kredit da biste kupili stan, vaša banka će vas — najverovatnije — verno služiti.

Doduše, i tada postoji konstantna neizvesnost, jer službenik banke u svakom trenutku može da proceni da je rizik poslovanja sa vama veći od dobiti koju im donosite i da jednim klikom zamrzne vaš račun i ograniči vam pristup sopstvenoj imovini, bez ikakvog konkretnog opravdanja ili prilike da odluku osporite. I ovo nije samo hipotetički scenario, već nešto što se dešava svakodnevno.

Recimo, ljudi danas treba da budu obazrivi kada izađu na bilo kakvu vrstu protesta, jer mogu već sutradan da ostanu bez pristupa sopstvenom novcu, kao što su to nedavno otkrile kamiondžije-protestanti iz Kanade. Ili pre njih aktivisti u Nigeriji koji su protestovali protiv policijske brutalnosti.

Srodno tome, imali smo i Apple Daily, prodemokratski medij iz Hong Konga, koji je na teži način otkrio koliku moć banke imaju nad kompanijama. Nastavili su da funkcionišu nakon što im je uhapšen CEO i čitav high-level menadžment, ali nisu uspeli da opstanu ni par nedelja nakon što je naloženo zamrzavanje njihovog bankovnog računa. Ovo je samo nekoliko primera iz poslednjih godinu-dve.

Sve ovo bi mogao da bude samo uvod u nekom od pomenutih poglavlja nenapisane knjige. U nekom drugom poglavlju bismo mogli da govorimo o više milijardi stanovnika planete Zemlje koji su u potpunosti isključeni iz globalnog finansijskog sistema.

Da se vratimo na Decenter. Kompanija je “born and raised” on Ethereum. Zašto? Šta Ethereum pruža u odnosu na druge protokole?

Zato što nikada nije ni postojala validna alternativa, bar ne ukoliko vam je stalo do decentralizacije. Iako se od samog početka govori o alternativnim L1 rešenjima i tzv. Ethereum-killerima, odnosno platformama koje nude sve isto što i Ethereum samo mnogo brže i jeftinije, u praksi još uvek nismo videli nijednu platformu koja je uspela da postigne ovo, a da pritom ne žrtvuje decentralizaciju ili sigurnost mreže (budući da scalability trilemma kaže da ne možete imati sve tri stvari u isto vreme).

Stvar je u tome što je jako lako iskopirati koncepte sa Ethereuma, ukoloniti decentralizaciju u pozadini tako sto ćete PoW konsenzus mehanizam zameniti centralizovanim kartelom validatora transakcija (ili običnom bazom podataka) i, voilà! — imate Ethereum “alternativu” koja je 10,000 puta brža i jeftinija za korišćenje.

Većina korisnika neće ni znati da je platforma morala da kompromituje decentralizaciju da bi dostigla tako fantastične performanse (a često ih neće ni biti briga). Samo, problem sa decentralizacijom je što je ona kao kondom: ako vas niko ne edukuje, nećete ni znati da vam je potrebna, sve dok ne bude prekasno.

Svakako, postoji nekolicina inovativnih projekata koji zapravo pokušavaju da na kreativne načine reše problem skalabilnosti decentralizovanih blockchain sistema. Nažalost, ovi projekti veoma često pokušavaju da se takmiče na pogrešan način — tako što obasipaju programere novcem (obično u vidu sveže mintovanih tokena) ne bi li ih podstakli da razvijaju na njihovoj platformi, i to obično kopirajući već dokazane i uspešne projekte sa Ethereuma.

Ekosistemi koji pokušavaju da se bootstrapuju na ovaj način nikada ne dostignu neophodan escape velocity, niti stvore vajb koji će na prirodan način privući korisnike i nove programere. Oni uglavnom zamru čim se pojavi naredni seksi Etheruem-killer sa jos više VC novca ili kada nastupi bear faza ciklusa, kada većina njihovih programera napusti blockchin sferu u potpunosti.

A inovativni protokoli i koncepti kao sto su DeFi, NFT ili DAOs i dalje nastaju isključivo na Ethereumu, jer je ovo ekosistem gde obitavaju kreatori kojima je zapravo stalo, bez obzira na to u kojoj fazi ciklusa se trenutno nalazimo.

Šta je ono što izdvaja Decenter od web3 kompanija na domaćem tržištu?

Na domaćoj sceni postoje razne kompanije koje se na ovaj ili onaj način bave blockchainom i, koliko sam primetio, ne postoji neki standardni šablon koji bi mogao da ih obuhvati. Ali evo par stvari koje karakterišu Decenter, a na koje nećete naći u tipičnoj kompaniji:

  • Istinski nam je stalo do ljudi i dajemo im veliku količinu slobode koja se ogleda u samostalnom organizovanju vremena, načinu rada, izboru alata, ownershipu, inicijativama, itd. Pored toga imamo kvalitetne benefite koji su usklađeni sa stvarnim potrebama zaposlenih;
  • Inoviramo ne samo kroz projekte, već i na polju upravljanja i donošenja odluka. Na primer, u Decenteru bitne odluke ne donosi jedna osoba iz direktorske fotelje, već core tim čiji su članovi ljudi sa svih novoa i pozicija, od juniora do osnivača. Team leadovi upravljaju kroz postavljanje konteksta, a ne putem kontrole. Kod nas ne postoje menadžeri u klasičnom smislu, a procesi su svedeni na apsolutni minimum. Pristup zasnovan na potpunoj slobodi i odgovornosti je ideal kome težimo.
  • Stalo nam je do decentralizacije, u svakom smislu.

Koji je savet developerima kojima web3 deluje atraktivno zbog hajpa i cutting-edge tehnologija, ali ih brine da li je fad?

Ako je neko zainteresovan za web3 zbog hajpa, onda i treba da bude obazriv i da pristupi svemu sa pretpostavkom da je sve jedan veliki fad i da će kripto nestati sa lica zemlje kroz nekoliko meseci. Sa druge strane, oni zainteresovani za tehnologiju bi trebalo da su već razumeli blockchain/web3 koncept, kao i potencijal koji ova oblast nosi, i njima trenutna količina hajpa (odnosno trenutna faza ciklusa) ne bi trebalo da igra ulogu u odlučivanju da li će početi da se bave ovom tehnologijom dugoročno.

Šta je potrebno da se desi da web3 postane dominantan model interneta za koji će i obični ljudi — dakle ne samo određeni deo tech sveta — reći “aha, ovo je stvarno mnogo bolje”? Kako da web3 prodre do običnog čoveka, a da to ne budu veliki kompromisi?

Ovo je odlično pitanje, ali nažalost bez jasnog odgovora. Svakako ću pokušati da iznesem svoje viđenje.

Skalabilnost bez kompromitovanja decentralizacije je svakako krucijalni korak na putu do masovne adopcije, i ovo je nešto gde L2 rešenja i nadolazeći Ethereum 2.0 imaju priliku da naprave ogroman pomak.

Ali čak i kada bi blockchain sutra u potpunosti rešio problem skalabilnosti i postao savršeno efikasan, ostaje suštinsko pitanje da li će prosečnog korisnika biti dovoljno briga za decentralizaciju, odnosno da li će blockchain uspeti da preskoči raskol između early adoptera i onoga što se kolokvijalno naziva early majority. Ovo je kritična tačka za usvajanje svake nove tehnologije, gde ona mora da izvede tranziciju koja se na engleskom naziva crossing the chasm, što je tačka na kojoj tehnologija ili iščezava ili postaje opšte prihvaćena.

Da bi Ethereum “preskočio ponor” i ubedio običnog korisnika da se odluči da žrtvuje lagodnost korišćenja digitalnih servisa zarad decentralizacije (tako što će, recimo, da se natera da brine o svom privatnom ključu umesto da veruje banci ili centralizovanom servisu, poput Facebooka), biće neophodno da mu se ponude aplikacije, usluge i protokoli koji pružaju bar 10 puta veću vrednost od onoga što mu je trenutno na raspolaganju. Ali srećom, kao što sam već napomenuo, blockchain kroz svoju radikalno otvorenu, transparentnu, necenzurabilnu, modularnu, transnacionalnu prirodu, u teoriji nudi ne samo 10 puta, već neizmerno bolju paradigmu u odnosu na status quo. Ukoliko developeri uspeju da u potpunosti otključaju taj potencijal onda verujem da će se i “obični” korisnici rado pridružiti pokretu.

U prilog blockchainu ide i to što otvoreni sistemi generalno imaju prednost nad zatvorenim vlasničkim platformama i istorija razvoja tehnologije je puna primera koji ovo pokazuju. Recimo trijumf otvorenog interneta nad zatvorenim AOL-om, koji je danas samo zanimljiva relikvija istorije, iako je svojevremeno možda bio lakši za korišćenje.

Ubeđen sam da će nam jednog dana činjenica da u prošlosti nismo mogli da gradimo finansijske aplikacije koje mogu slobodno da interaguju i nadograđuju se na sve druge delove globalnog finansijskog sistema izgledati potpuno arhaično i smešno, kao što nam danas izgleda AOL i pokušaj da se internet upakuje u “zastakljenu baštu” usluga i servisa jedne kompanije.

Još jedno adekvatno poređenje bi bilo sa sajferpank pokretom i višedecenijskom borbom da kriptografija ostane legalna i opšte korišćena (verovali ili ne, postojali su veliki napori da se kriptografija u potpunosti zabrani, po običaju u ime zaštite od terorizma). Siguran sam da je ranije postojao “običan” korisnik koji je tvrdio kako on nema šta da krije, pa mu stoga i nije potrebna kriptografija, ni privatnost komunikacije — slično kao sto će danas neko reći “ja ne kupujem ništa ilegalno, pa mi ni ne treba anonimnost transakcije”. Sada je zahvaljujući toj mukotrpnoj borbi šačice “neobičnih” vizionara end-to-end enkripicija postala integrisana praktično svuda, od komunikacije između čitalaca ovog blog posta i računara koji ga servira, pa do chat poruka koje svakodnevno razmenjujemo preko Whatsapp-a.

Neizbežno pitanje o snazi/veličini web3 zajednice u Srbiji, koliko je mit ono što se priča da smo “top 5 u svetu” po broju blockchain developera? Ako je mit, šta je potrebno da postanemo uticajan igrač u blockchain svetu?

Čitava ta “top 5” priča je praktično postala meme u našoj “Decenter i prijatelji” ekipi. Pre nekoliko godina sam napisao blog post na tu temu u pokušaju da nas spustim na zemlju, jer me je zbog pretencioznosti naše zajednice bilo sramota pred ostatkom globalnog blockchain ekosistema, a i jer sam smatrao da propagiranje tako nepotkrepljenih izjava moze da šteti kredibilitetu svih nas.

Ali ubrzo nakon objavljivanja sam shvatio da ljude često nije naročito briga za istinu, sve dok im priča koja se propagira godi ili donosi vrednost na neki način (vodeći se principom “never let the facts get in the way of a good story”). Tako da danas imamo apsurdnu situaciju da se još uvek propagira ista priča, bez obzira na to koliko se globalna blockchain scena radikalno izmenila od 2018.

Smatram da danas u Srbiji imamo značajan broj legitimnih ljudi i kompanija koje se bave blockchainom, za razliku od perioda ICO manije kada je postojala gomila money-grab firmi koje su u međuvremenu izumrle. S tim da ja lično ne razmišljam previše o ovome, ne mislim da države treba da se porede po veličini i snazi web3 zajednica, i ne mislim da svaka država treba da teži ka tome da postane svetski blockchain hub.

Kao i sama tehnologija, blockchain firme su često transnacionalne i sasvim je uobičajeno da naiđete na kompaniju čiji je tim raštrkan po celom svetu, recimo sa jednim osnivačem baziranim u Aziji, drugim u Evropi, i firmom koja je registrovana u Americi. Ova zajednica je globalna i na kom god kontinentu da se održava neka blockchain konferencija tu će biti prisutni ljudi iz celog sveta, i neće mnogo pričati o tome ko iz koje države dolazi. Još jedan zanimljiv trend koji primećujem je da su mnogi osnivači protokola nomadi, u smislu da često menjaju rezidenciju u skladu sa tim koja jurisdikcija može njima ili njihovoj firmi da ponudi humaniji tretman. Decentralizacija izgleda dolazi do izražaja na različitim nivoima.